S novim Miraijem Toyota ponovno pokreće ulogu vodika kao posljednje granice energije. Ne samo zbog mobilnosti, doći će i vodonik. To nam govore već desetljećima, ali možda smo sada zaista tamo, a razlog je jednostavan: svi, apsolutno svi se slažu da će to biti neizbježno koristiti.
Dakle, blizu smo onoga što Toyota godinama naziva vodoničnim društvom: holistička primjena na energetski sistem kao vektor elementa od kojeg je svemir bogatiji. Obilje koje je takođe prilično vidljivo na našoj planeti, a to je 3 litre vode, neiscrpan izvor vodonika. Iako izraz “izvor” nije tačan. Kao vektor, Vodik se može dobiti iz vode i vraća se u vodu nakon stvaranja energije ponovnim susretom sa svojim najvjernijim prijateljem, odnosno kisikom, sprječavajući ga da podlegne mamcu ugljika, dajući život našem neprijatelju broj jedan, CO2.
Kružno i bez ugljika Vodik jednim kamenom ubija dvije ptice: to je savršeno kružni ciklus – voda je bila i voda će se vratiti – i proizvodnja energije je dekarbonizirana. Problem je u pronalaženju jer je, kemijski gledano, to najjače prijateljstvo koje postoji. Zbog toga je potrebna velika količina energije da bi se razdvojili, a za očuvanje vodonika potrebni su pritisci stotina bara i vrlo niske temperature.
Nusproizvod ili boja Vodik se može dobiti kao nusproizvod hemijskih procesa ili na namjerni način i ima 3 “boje”, ovisno o korištenoj metodi: siva ako je dobivena iz fosilnih izvora, plava ako je dobivena iz metana (ili biometana), reformirajući se hvatanjem CO2, zelena ako je dobijena elektrolizom čime se molekula vode cijepa. Pa koja je svrha dobivanja energetskog vektora koristeći energiju?
Jednostavno: za proizvodnju vodika koristi se višak energije proizveden iz obnovljivih izvora koji su po svojoj prirodi promjenjivi. Stvaranje vodika ne znači njegovu konzumaciju, ali on ostaje u njemu. Stoga je to prirodni rezervoar koji potiče proizvodnju obnovljive energije i omogućava uravnotežavanje energetskih potreba bez potrebe za zagađenim elektranama koje moraju povremeno raditi kada potražnja za energijom raste.
Prirodna ravnoteža Naš energetski sistem je u stvari prevelik da bi mogao izdržati vrhove, ali je iz tog razloga neefikasan. S vodikom se logika, protoci i veličine mijenjaju radikalno. Zbog toga je prijelaz na vodik mnogo složeniji, ali je radikalno presudan, ne samo za mobilnost.
Električna energija eliminira lokalne emisije, ali ne rješava pitanje proizvodnje energije. Iznova i iznova Ostaju još dva problema: gustina energije i vrijeme punjenja gorivom, pitanja bitna za veća prevozna sredstva. Postoje sektori poput pomorskog i vazdušnog transporta, teškog transporta i industrijskih i radnih vozila za koje je električna baterija nezamisliva ili krajnje neefikasna. Ali oni proizvode značajan dio CO2 i moraju ga također eliminirati.
Tehnički se oni definiraju kao „teško dopadljive“ sektore i oni su ti koji traže vodonik u EU i ubacuju vodik Zelenog sporazuma, uz podršku – donedavno nezamislivu – velikih kompanija i energetske kompanije, spremne za diverzifikaciju izvan nafte. Ova inicijativa naziva se Odaberi obnovljivu energiju, a u Briselu su spremni uložiti od 180 do 470 milijardi eura do 2050. godine.
