Mogli bismo ih nazvati “kaznama bez granica” i radi se o prometnim sankcijama izrečenim izvan zemlje prebivališta, ali još uvijek unutar Europske unije. Problem je što im se ne plaća u 40% slučajeva. Situacija bi se, međutim, mogla promijeniti jer Europski parlament odobrava nova pravila protiv onoga što definira kao “rupe u zakonu u progonu prometnih prijestupnika u inozemstvu”.
U praksi, Strasbourg prisiljava države članice EU da više surađuju kako bi pronašli i sankcionirali vozače koji se najviše oglušuju o pravila. Evo kako inicijativa funkcionira.
Više pomoći i više prekršaja
Prije svega, pravila obvezuju različita nacionalna tijela da odgovore “bez odgode i najkasnije dva mjeseca” drugim europskim zemljama koje traže informacije protiv počinitelja.
“Nadalje – pišu zastupnici Europskog parlamenta – na zahtjev države članice u kojoj se događaj dogodio, država EU-a u kojoj vozač ima prebivalište može preuzeti odgovornost za naplatu prometnih kazni, pod uvjetom da je iznos veći od 70 eura i ima nije plaćeno nakon što su iscrpljene sve pravne mogućnosti.”
Nadalje, produžuje se popis prekršaja koji pokreću tzv. prekograničnu pomoć: uz prebrzu vožnju, vožnju u alkoholiziranom stanju i nezaustavljanje na crvenom svjetlu, dodano je opasno parkiranje i pretjecanje, prelazak preko neprekinute crte i kaznena djela. “udari i bježi” ili pobjeći s mjesta počinjenja prekršaja.
“Zemlja EU-a u kojoj se dogodio prometni prekršaj imat će 11 mjeseci od datuma prekršaja da izda obavijest o prometnom prekršaju, koja mora sadržavati vrijeme i okolnosti prekršaja, kao i informacije o tome kako se žaliti na kaznu.
Kako bi se povećala transparentnost i olakšala provedba novih pravila – zaključuje Europski parlament – Komisija ima zadatak stvoriti internetski portal na kojem su navedena pravila, mogućnosti žalbe i povezane prometne kazne, među ostalim informacijama.”
Sljedeći koraci
Kad se prođe korak u Strasbourgu, na snagu će stupiti kazne bez granica ako prođu i provjeru Vijeća Europske unije. Države članice tada će imati najviše 30 mjeseci da se pripreme za njihovu provedbu i provedu ih u praksi.
