Mnoge kompanije ne shvaćaju šta zapravo znači, sa pravne i organizacijske tačke gledišta, dozvoliti zaposleniku da putuje s djecom službenim automobilom. Poenta je da se u slučaju nezgode ili čak obične provjere mogu pojaviti neočekivane odgovornosti, neadekvatno osiguranje i ponašanje koje nije u skladu sa propisima o sigurnosti maloljetnika.
Zbog toga je potrebna jasnoća: definisanje internih pravila, ograničenja i procedura izbegava improvizovane odluke pojedinačnog vozača i smanjuje rizik za kompaniju.
Kada maloljetnici mogu ući u službeni automobil i u kojim granicama
Prvo pitanje koje treba postaviti je da li korištenje službenog automobila sa djecom u vozilu spada u svrhe za koje je vozilo dodijeljeno. Automobil koji je takođe odobren na promiskuitetnu upotrebu je jedno, a vozilo namenjeno isključivo za radne misije ili prevoz trećih lica u ime kompanije je drugo. U nedostatku jasne politike, zaposleni rizikuje samostalno donošenje odluka (na primjer odvođenje djece u školu) koje bi se mogle smatrati nepravilnim korištenjem vozila.
Da bi se smanjile sive zone, kompanija bi trebalo da u pisanoj formi definiše da li je dozvoljen pristup maloletnicima, u kojim slučajevima (samo članovi porodice? i druga deca?) i pod kojim minimalnim bezbednosnim uslovima. Ovi uslovi uključuju obavezu korišćenja sistema za vezivanje koji odgovaraju uzrastu i visini, zabranu prevoza dece koja prelaze odobreni kapacitet, kao i poštovanje bilo kakvih internih ograničenja (na primer, isključenje posebno rizičnih ruta ili noćnih termina kada su maloletnici u avionu).
