Da bismo razumjeli kuda Volvo ide, nije dovoljno pogledati propise iz 2035. godine, već se fokusirati na strategije koje će se ojačati počevši od 2026. godine. Upravo u ovom vremenskom okviru, izbori švedske kompanije u vezi s elektrifikacijom, tehnologijom i industrijskom organizacijom stavljaju se na kušnju: sve fragmentiranija tržišta, promjenjivi evropski propisi i potražnja koja raste vrlo različitim stopama od zemlje do zemlje.
Stoga, budućnost za Volvo nije teorijska vježba, već stvar konkretnih odluka, od kojih su neke već donesene. Michele Crisci, predsjednik brenda u Italiji, govorio nam je o tome tokom pregleda na kraju godine.
Jasna strategija: regionalizacija i električni pogon kao okosnica
Prva ključna tačka je regionalizacija. Kina, Evropa i Sjedinjene Američke Države sada su tri različita automobilska svijeta, s pravilima, kupcima i očekivanjima koja se ne preklapaju. Globalizacija je u tom pogledu zakazala. Volvo otvoreno priznaje ovo i radi na diferenciranju svog jezika, proizvoda i komercijalnog pristupa, istovremeno održavajući snažan identitet unutar Geely grupe, koja se i dalje vrti oko sigurnosti, dizajna i tehnologije.
U tom kontekstu, električni automobil nije ideološki, već industrijski izbor. Globalne brojke govore jasno: to je jedina vrsta goriva koja doživljava dvocifreni rast, s globalnim udjelom koji će premašiti 40% do 2030. godine. Čak ni nedavna evropska debata o mogućem prelasku sa 100% na 90% smanjenja CO₂ do 2035. godine malo toga mijenja: da bi se postigle prosječne vrijednosti voznog parka od oko 12 g/km, jedini zaista održiv put ostaju automobili s nultom emisijom. Stoga za Volvo smjer ostaje nepromijenjen.
