Povratak na najvišu stepenicu postolja u Le Mansu. To je bio Jaguarov cilj 1960-ih, nakon pet pobjeda u sedam izdanja održanih između 1951. i 1957. A poticanje ovog sna bile su stalne promjene u propisima tog vremena, koje su dale novi život projektu Engleske kuće, ili nego na jedan njegov dio.
Zapravo, tajni tim inženjera radio je na XJ13 dizajniranom za najpoznatiju utrku izdržljivosti na svijetu, protiveći se Sir Williamu Lyonu, osnivaču brenda i duboko se protiveći njegovom stvaranju. Upravo je ta interna dinamika usporila projekt, do te mjere da su, kada je debitirao na stazi, propisi ponovno promijenjeni, čime je XJ13 zapravo onemogućen da ispuni svoju sudbinu.
“Ukleta” priča
Maksimalna granica obujma od 3000 cm³ za prototipove automobila podrezala je krila kolosalnog V8 od 5 litara koji su proučavali Englezi. Međutim, XJ13 nije u potpunosti napušten, ali se i dalje koristio u razne promotivne i reklamne svrhe, iako je njegova povijest bila izrazito problematična.
Godine 1971., tijekom nekog snimanja, jedan od aluminijskih naplataka iznenada je popustio, što je izazvalo prilično tešku nesreću, ali bez posljedica za vozača. Nakon toga, u drugom slučaju, motor je pretrpio štetu zbog dugotrajnog prevelikog broja okretaja. Naposljetku, 2004. godine, tijekom istovara iz kamiona u Kopenhagenu, automobil je snažno udario u kolnik, uzrokujući značajnu štetu, posebice na bloku motora.
Jaguar je zatim poduzeo dugotrajan proces restauracije, sa zamjenom i ponovnom izgradnjom mnogih komponenti, uključujući spojku i karoseriju.
V12
S tehničke točke gledišta, XJ13 je bio opremljen V12 motorom od 4994 cm³. Bio je to prvi potpuno novi motor koji je napravio Jaguar od lansiranja šestocilindričnog XK motora 1948. Motor je imao dvostruku raspodjelu bregaste osovine u glavi, s dva ventila po cilindru. Sposoban za proizvodnju 502 KS pri 7600 o/min, ovaj je motor bio uparen s 5-stupanjskim ZF mjenjačem.
Nakon što je projekt napušten, motor je modificiran za cestovnu uporabu, s provrtom povećanim na 90 mm i jednom bregastom osovinom po nizu.
Šasija XJ13 sastojala se od aluminijskog monokoka koji je dizajnirao Derrik White, a izradili stručnjaci Abbey Panels. Raspored motora V12 bio je srednji/stražnji, a ovjes je bio neovisan na obje osovine. Karoserija, koju je dizajnirao Malcolm Sayer, bila je izrađena od aluminija.
